Liječenje parova koji ne mogu imati djece uvijek uključuje detaljne pretrage i razgovor sa svakim partnerom pojedinačno. Žena može istražiti svoj ciklus uz pomoć ginekologa: putem ultazvuka ginekolog prati razvoj jajnih stanica. Osim toga, liječnik može ispitati razine hormona u krvi, prije svega "luteinizirajućeg hormona" (LH) koji izaziva ovulaciju. Ako liječnik utvrdi da je menstrualni ciklus neredovit, plodni se dani još preciznije nego ranije mogu utvrditi pomoću raznih testova urina.

Muškarac također treba otići na pregled: kod androloga (u pravilu je riječ o urologu ili dermatovenerologu) može bez komplikacija napraviti spermiogram. Androlog ispituje sjemenu tekućinu, prije svega gustoću, pokretljivost i oblik spermatozoida. Ispravna je vrijednost najmanje 20 milijuna spermatozoida po mililitru sjemene tekućine, od čega bi polovica trebala biti dobro pokretljiva. Ako vrijednosti spermiograma nisu kakve bi trebale biti, nakon određenog vremenskog razmaka uzorak sjemene tekućine još jednom se daje na ispitivanje. Naime, spermiogram je slika određenog trenutka: tako neka akutna infekcija može privremeno pogoršati kvalitetu spermatozoida. Već sedam dana kasnije rezultati mogu biti znatno bolji.

Neplodnost, koja se još naziva sterilitet, može se podijeliti na primarnu i sekundarnu.

Primarna neplodnost je nemogućnost postizanja trudnoće kod para u plodnom dijelu života uz redovite, nezaštićene spolne odnose tokom godinu dana.

Sekundarna neplodnost je nemogućnost postizanja trudnoće nakon barem jedne prethodne trudnoće. Umanjena plodnost (subfertilitet) jest stanje kad par u plodnom razdoblju života trudnoću postiže nakon dužeg razdoblja nego je to slučaj kod normalno plodnog para kod kojeg je mogućnost zanošenja po ciklusu prosječno 20%.

Veličina problema neplodnosti

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO: World Health Organisation), procjenjuje se kako je 10% parova neplodno, a slijedećih 10% umanjene plodnosti, što čini značajan dio populacije te problem neplodnosti nije samo osobni problem muškarca i žene već i problem društva u cjelini.

Mnogim ženama koje imaju problema sa plodnošću se propisuje Clomifen koji povećava vjerovatnoću ovulacije. Radi se o najčešće korištenom lijeku za plodnosti, koji se koristi u medicini već  30 godina.

Ko može imati koristi od ovog lijeka?

Žene koje imaju neredovnu ovulaciju ili policistične jajnike.  Clomifen se koristi  i u slučajevima kada ne postoji objašnjenje za neplodnost ili kada uzročnik nije pronađen.

Kako funkcioniše?

Aktivni sastojak Clomifena je clomifencitrat koji je antiestrogeni lijek koji se uzima u formi pilule. Djeluje tako što povećava nivo dva hormona koja stimulišu jajnike, a istovremeno podstiču oslobađanje jajne ćelije.  Ovaj lijek stimuliše ovulaciju tako što najprije stimuliše hormone u mozgu da proizvedu jednu ili više folikula .

Ovaj način nosi sa sobom i određene rizike kao što je višebrojna trudnoća (blizanci, trojke..)

Na žalost, u BiH je evidentan pad nataliteta i pored svih prepreka koje mladim roditeljima stoje na putu ostvarivanja sna veliki problem u našoj državi je i neplodnost bračnih parova. Iako ne postoji sveobuhvatna statistika, prema nekim procjenama u BiH 15 posto bračnih parova koji žele imati potomstvo ne mogu to ostvariti zbog neplodnosti jednog ili oba bračna partnera. Unatoč činjenici da su ti podaci prilično visoki i značajni, pitanje neplodnosti je tabu-tema i o njoj se u bh-javnosti nikako ne govori ili vrlo malo. Zbog svih ovih činjenica država bi trebala stati uz parove koji žele potomstvo, te im pružiti svu potrebnu pomoć. Sada u Federaciji BiH takvi bračni parovi svoju bitku vode sami, bez ikakve pomoći države.