Na prvoj GuGu čajanci pričala sam o sastavu majčinog mlijeka, sada ću opet, jer me zaista fascinira da postoji nešto što još niko nije uspio „prekopirati“, a što samo mi majke možemo dati svom djetetu.

Znate kako je nekada bilo...ovako počinju bajke, a ovo je bajka o dojenju...nekada davno majka je dojila svoje dijete zato što je to bilo prirodno, nije bilo prikladne zamjene za majčino mlijeko. Ako je majka imala previše mlijeka dojila bi još jedno, rođeno u blizini, pa su bili braća po mlijeku...Majčino mlijeko bilo je dragocjeno, najdragocjenija tekućina, izvor zdravlja ... Moja nana, rodila je 6 kćeri, sve ih je dojila do gotovo navršene 3. godine, ako bi htjela ranije odvojiti ih od grudi, bilo bi je sram, šta bi žene rekle, naročito svekrva . Dojenje je bilo ideal tip hranjenja djece, brige o djetetu... I onda se sve promijenilo. Naše mame su podlegle agresivnom marketingu proizvođača flašica, duda varalica i vještačke hrane kao zamjene za majčino mlijeko. Oduševljenje! Konačno se nešto moglo izmjeriti i raspoređivati kad šta dijete treba popiti i postalo je prihvatljivije hraniti dijete flašicom. I mi smo generacija koja je odrasla na flašicama „formule“ sa dudom u ustima!