Ako dijete živi s kritikom, uči osuđivati.

Ako dijete živi s nasiljem, uči se tući.

Ako dijete živi sa strahom, uči biti zabrinutim.

Ako dijete živi sa samilošću, uči samo sebe sažalijevati.

Ako dijete živi s ismijavanjem, uči se sramiti.

Ako dijete živi s ljubomorom, uči što je zavist.

Ako dijete živi sa stidom, uči se osjećaju krivnje.

Ako dijete živi s ohrabrivanjem, uči se samopouzdanju.

Kako se razvija Vaše dijete

Živahan, prepun energije i druželjubiv – ovo bi bio najkraći opis četverogodišnjaka. On već sasvim dobro vlada osnovima jezika, trči, slika i slaže (Lego) kockice. I u svim tim vještinama želi stalno uživati.  Samo oni nešto povučeniji četverogodišnjaci uživaju u društvu odraslih i djece svih starosnih doba, od bebe (prema kojoj se ponašaju kao odrasli) do djeda i bake.

Je li Vaše dijete nervozno što ne može samostalno, bez ičije pomoći, zakopčati svoju jaknu? To je sasvim razumljivo za ovaj uzrast. Njegovi prstići će s lakoćom bacati loptu, ali još uvijek ne mogu savladati to komplikovano kopčanje, jer se precizna motorika i vizuelna područja njegovog mozga još uvijek nisu potpuno razvili. I ako tome još pridodamo nestrpljenje tipično za ovaj uzrast... 

Čuli ste za Montessori i Waldorf metode odgoja i obrazovanja predškolske i osnovnoškolske djece. Da li su vam pojašnjene metode i koje su razlike? GuGu vam pruža potrebne informacije u saradnji sa stručnom osobom iz oblasti odgoja i pedagogije.

Montessori

Montessori metoda je metoda odgoja i obrazovanja predškolske i osnovnoškolske djece koji je razvila Marija Montessori (1870 – 1952), italijanski psihijatar i pedagog. U osnovi metode je samoaktivnost djeteta: u organizovanoj sredini i sa posebno pripremljenim didaktičkim materijalom, svako dijete napreduje i uči sopstvenim tempom. Uloga odgajatelja (učitelja) je da posmatra i proučava djecu i stvara povoljne uslove za njihovu samoaktivnost, što najbolje iskazuje i moto nekih djela Marije Montessori: „Pomozi mi da to uradim sam.

Lijepo ponašanje – ne izlazi iz mode! Ljubaznost, maniri i lijepo ophođenje su još uvijek traženi jer isti su važan temelj za kasniji poslovni i privatni život. Dijete mora naučiti da nema penjanja po stolu, da druge ljude treba pustiti da završe ono što su htjeli reći, da sluša, da kaže „hvala“ i „molim“ i da mobitel nema šta da traži u određeni situacijama.

Uzore u ponašanju dijete pronalazi u porodici. Dijetetu se mora pokazati kako u porodici funkcionišu zdravi odnosi- To počinje sa malim stvarima: Ako se smijem greškama svoga dijeteta, umjesto da ga podržim, onda će se i moje dijete smijati drugima. Ako moje dijete vidi kako se ružno ophodim prema prosjaku, kako će onda naučiti da suosjeća sa ostalima.

Postoje i kursevi ponašanja koji su jako popularni: u osnovnim školama djeca uče kako će se predstaviti odraslima, kako će se ispravno zahvaliti ili nekoga nešto zamoliti ali ono najbitnije djeca uče još od malih nogu kod kuće.