Tokom trudnoće vjerovatno ćete često zamišljati kako će izgledati vaša beba i šta će osjećati kada se prvi put bude našla u vašem naručju. Vjerovatno vas zanima kako izgleda porođaj posmatrano iz bebinog ugla ili kako beba reaguje na spoljašnji svijet nekoliko sati po rođenju. Saznajte odgovore na ova pitanja u tekstu koji slijedi.

Kako vaša beba doživljava rođenje?

Zamislite da ste na sigurnom i toplom mjestu, da ne osjećate nikakvu nelagodnost ili bol, a da zatim iznenada počinjete da napuštate to mjesto i dolazite u prostor blještavih svjetala, hladnoće, dodira, mirisa i velike buke. Vaša leđa se ispravljaju po prvi put, pluća vam gore, a neko vas zaista jako trlja grubim peškirom. Sada zamislite da ste se ponovo vratili u svijet topline, ponovo ste sklupčani uz toplu majčinu kožu. Niko vam više ne stavlja u usta metalne kašičice, puštaju vas da se na miru odmorite. Možda, uz malo sreće ponudiće vam se i sladak kolostrum iz majčinih grudi. Potrebano je malo vremena da se mama i beba usklade oko sisanja, pa gozba može da počne. U idealnom svijetu, beba osjeća neprijatnost realnosti samo nekoliko minuta nakon rođenja nakon čega biva smještena pod nježno okrilje svoje majke.

Novorođenče je vezano uz majku te slijedi instinkte želeći ostati blizu nje. Na taj se način osjeća sigurno i zaštićeno pa stoga zna zaspati samo u majčinom naručju. Kako to promijeniti? Slijedi nekoliko savjeta: Dok premještate bebu iz naručja u krevetić, pjevajte. Započnite pjesmu još dok vam je beba na rukama. Nastavljajte pjevati istu pjesmu dok je stavljate u krevetić.

Vaše ujednačeno pjevanje zaokupit će njezine osjete. Možda će se malo pobuniti, no nastavite pjevati i položite ruku na bebina prsa. Umirit će je ugoda pokrenuta vašim glasom i toplom rukom. Lagano maknite ruku, ali nastavite nježno pjevati. Možda se opet pobuni pa čak i zaplače. Ako zaplače, ponovno stavite ruku na nju. Nemojte dići bebu već ponovite postupak. Pjevajte dok se ne umiri. Ako plač preraste u jaki i neprekidni, uzmite bebu u naručje i umirite je. I dalje pjevajte. Čim se umiri, vratite je u krevetić. Možda ćete je morati dići dva-tri puta, ali vaša nježna upornost poručit će joj da je sigurna dok spava u svom krevetiću.

Njega usta je prvi postupak koji se sprovodi na bebi, odmah nakon porođaja. Na taj način, dijete se podstiče na disanje. Poznato je da dolaskom bebe iz porodilišta kući taj dio higijene biva znatno ili potpuno zapostavljen. Razlog za to je stav da je higijena usta povezana s pranjem zuba, a kako ih novorođenče još nema, higijena nije ni potrebna.

Majčino mlijeko je najbolja hrana za dijte. Kao što majka vodi računa o higijeni bradavica prije dojenja, ona bi trebalo da vodi računa i o higijeni usta  djeteta nakon dojenja. Zato je dobro bebi dati kašičicu prokuhane vode koja će isprati mlijeko i spriječiti fermentaciju njegovih ostataka u ustima. Ako se dijete hrani na flašicu, ona se isto mora redovno prokuhavati. Slično važi i za igračke koje dijete stavlja u usta. Usta djeteta bi trebalo i mehanički očistiti, a za to se mogu upotrebiti i štapići s vatom za higijenu ušiju.

Britanski naučnici s londonskog instituta za obrazovanje koji djeluje pri Londonskom univerzitetu ustanovili su da je bolje nakratko utješiti novorođenče koje počne da plače uzimajući ga u naručje, nego ga pustiti da plače satima, posebno tokom prvih nekoliko nedjelja njegovog života. To preporučuju zato što na kraju, nakon dugog vremenskog razdoblja, dijete ipak nauči da se smiri i prestane da plače.

Britanski pedijatri su uporedili rezultate dvije grupe uznemirene novorođenčadi koji su plakali poslije uzimanja u roditeljsko naručje i druge grupe koja je bila ostavljena u krevetiću. Ustanovili su da je prvi potez bio djelotvorniji jer su djeca poslije izvjesnog vremena stekla naviku da prije prestanu da plaču od one lišene roditeljskog zagrljaja.